Suvremene metode za procjenu investicijskih projekata
Donošenje odluke o ulaganjupovezan je s ocjenom ekonomske učinkovitosti projekata. To često postavlja pitanje koji parametri djelotvornosti, koji kriteriji daju prednost. Na primjer, što je važnije: manje rizika ili veća učinkovitost? Stoga je očita potreba za sustavnim pristupom rješavanju ovog problema. Potrebne su nam objektivne metode za procjenu investicijskih projekata koji uzimaju u obzir ekonomsku, proizvodnu, društvenu, okolišnu, pa čak i političku situaciju u svakom pojedinom slučaju. Istodobno, kada se govori o čimbenicima vanjskog okruženja, ne treba zaboraviti na faktor vremena.
Osnovne metode vrednovanja ulaganja
Jedan od osnovnih zahtjeva za poduzeće utržišni uvjeti su njegova sposobnost stvaranja dodane vrijednosti koja uključuje plaće zaposlenika, posuđene kamate, dobit, minimalne obveze prema dioničarima. Ako poduzeće ne posjeduje takvu sposobnost, tada, izgubivši svoju konkurentnost, ona je prisiljena s tržišta.
Poduzeće se razvija zbog rastaprihod koji nastaje iz neto dobiti (obogaćivanje vlasnika) i naknada za amortizaciju. Stoga je kao kriterij učinkovitosti može se smatrati vrijednost omjera dodane vrijednosti i kapitala koji je proveo na svom stvaranju, i više (usluge ili proizvodi moraju biti visoke kvalitete) u dobit poduzeća po jediničnih troškova, više konkurentan to će biti.
Neke metode za procjenu investicijskih projekata temelje se na ovom kriteriju učinkovitosti. To uključuje profitabilne (spektakularne) i skupe metode:
- Metoda troškova temelji se na analizi troškova povezanih s projektom. Oni pružaju priliku za procjenu ekonomskog godišnjeg učinka ovog projekta u usporedbi s alternativom.
- Na temelju analize temelji se profitabilna ili spektakularna metodarezultat ulaganja, tj. dobit (dopunski, bilanca, neto), neto diskontirani dobit (NPV), neto prinos, godišnji ekonomski učinak. NPV je odraz apsolutnog rezultata ulaganja i PI (indeksi profitabilnosti) i IRR (unutarnje stope povrata), uključujući koeficijent učinkovitosti - relativan.
Vremenske metode za procjenu investicijskih projekata podijeljene su u dvije glavne skupine: statički i dinamički.
Statičke metode (usporedba troškova,nadoknada, profitne margine) temelje se na podacima koji koriste računovodstvene procjene, na primjer, omjer učinkovitosti, s obzirom na troškove, razdoblje povrata investicije, godišnji ekonomski učinak.
Dinamičke metode (inkrementalni troškovi,anuitet, diskont) koriste pokazatelje koji se temelje na neto diskontiranom dohotku, internoj stopi povrata, ROI, razdoblju povrata projekta, odnosno diskontiranim procjenama.
Načini vrednovanja investicijskih projekatarazlikuje se i po broju kriterija korištenih u procjeni. Iz ovog stajališta, modeli evaluacije podijeljeni su u normativnu i multifaktorsku, a u metodama se izdvajaju jedan i višekriterijski kriteriji.
S višekriterijalnom metodom za procjenu kriterijaoptimalnost, uz profitabilnost projekta, postoje i pokazatelji kao što su stabilnost rasta kapitala, sigurnost, rizik, razdoblje povrata, socijalna i ekološka učinkovitost. Budući da se u normativnim modelima procjena provodi samo na temelju financijskih i ekonomskih pokazatelja, višekriterijska metoda treba koristiti multifaktorsko modeliranje.
Učinkovitost se može izračunati u prognoziranim ili tekućim cijenama:
- U početnoj fazi razvoja investicijskog projekta, naselja se mogu izvršiti po tekućim cijenama;
- učinkovitost cjelokupnog projekta općenito se proizvodi iu prognoziranim i tekućim cijenama;
- Za izradu financijskog sustava i procjenu učinkovitosti sudjelovanja u njemu koriste se predviđene cijene.
